Postoji nekoliko razloga za blokadu, a poltika čini tek jedan manji dio priče.
Naime, prema važećim zakonima i podzakonskim aktima u vezi sa procesom digitalizacije, predviđeno je da takozvanim multipleksima (MUX A i MUX B), odnosno predajnicima i prenosom signala upravlja operater sistema. Radi se o kompaniji koja bi tek trebala biti formirana, a čiji bi osnivači i vlasnici bila tri javna emitera BHRT, RTVFBiH i RTRS.
Zamišljeno je da operater sistema prikuplja naknade od svih TV i radio stanica, kako javnih emitera, u koje osim spomenuta tri spadaju TV i radio stanice čiji su vlasnici kantoni, gradovi i općine, tako i komercijalnih kuća. Ove naknade bi trebali plaćati čak i spomenuta tri javna emitera koji su osnivači. Radi se o istom principu po kojem vlasnik prodavnice, i u svojoj prodavbnici mora platiti robu koju kupi. Ova tri emitera bi dijelili dobit koju ostvari operater sistema.
Politički dio problema se odnosi na opstrukcije koje dolaze iz RS-a, odnosno od RTRS-a u vezi sa formiranjem bilo kakve institucije ili kompanije koja bi funkcionisala na državnom nivou. Međutim, to je samo jedan manji segment cijelog mozaika opstrukcija i prepreka na koje nailazi proces digitalizacije.
Drugi problem je što su javni emiteri, prema odluci Vijeća ministara, postali vlasnici opreme i prije nego što je formiran operater sistema, tako da su sada u poziciji da mogu postavljati svoje uslove. A oni su zamislili da komercijalne televizije njima direktno, a ne operateru sistema, plaćaju naknade za korištenje predajnika za digitalni signal, odnonso za korištenje MUX-a. Pri tome su zamislili da sami ne moraju ništa plaćati, odnosno ideja ova tri sistema je da oni u potpunosti gospodare predajnicima za digitalno emitovanje signala. Naprosto, ne mogu prihvatiti činjenicu da je zakonima i propisima predviđeno da to radi posebna nezavisna kompanija, koja bi imala jednak odnos i prema javnim i prema komercijalnim emiterima.
Također, tu je i problem uposlenih. Prema procjenama, u sektorima za emitovanje i prenos programa, u sva tri javna emitera zajedno, uposleno je oko 500 ljudi. Za normalno funkcionisanje operatera sistema potrebno je oko 100 osoba. Ostatak bi bio djelimično penzionisan, jedan dio bi bio preraspoređen na druge poslove, ali bi ipak veći dio od 400 ljudi viška morao dobiti otkaz. Problem je što uprave nijednog od tri javna emitera nemaju hrabrosti da se suoče sa ovim pitanjem i da počnu dijeliti otkaze.
Odnedavno se pojavio još jedan problem, koji bi lako mogao prerasti u najveći od svih i koji bi mogao blokirati proces digitalizacije na duži vremenski period. Naime, Ured za žalbe BiH je nedavno poništio tender za nabavku i instaliranje opreme za drugu fazu digitalizacije. Vrijednost ovog tendera je devet miliona KM. Nakon poništenja tendera pojavili su se zagovornici ideje da se umjesto raspisivanja novog tendera ide na sklapanje direktnog sporazuma.
Zakonom o javnim nabavkama BiH je predviđena mogućnost sklapanja direktnih sporazuma sa unaprijed poznatim ponuđačem, bez raspisivanja tendera. Ovaj postupak je predviđen za hitne nabavke, manjeg obima, čija ukupna vrijednost ne prelazi 6.000 (šest hiljada) maraka. Sada bi neko da kroz ove zakonske odredbe “provuče“ posao vrijedan devet miliona KM. Ako bi to prošlo, tvrde naši izvori, bio bi napravljen presedan na osnovu kojeg bi se putem direktnog sporazuma mogle vršiti sve javne nabavke, bez obzira na vrijednost, što, drugim riječima, znači korupciju neviđenih razmjera.
Isdtovremeno, zbog blokade procesaa digitalizacije najveću štetu trpe upravo javni emiteri. Naime, trenutno niti jedna komercijalna TV stanica nije dobila dozvolu da emituje svoj signal putem zemaljske digitalne mreže, što znači da nema novca od predviđenih naknada. Izuzetak je jedino TV stanica K3 iz Prijedora, koja ima sporazum sa RTRS-om, jer je digitalni signal sa MUX-a, koji je postavljen na Kozari potpuno “pregazio“ analogni signal K3 televizije, tako da niko nije mogao pratiti njihov program, iako imaju urednu dozvolu za emitovanje. Zbog toga je i odlučeno da se K3 uvrsti u MUX na Kozari, kako ne bi bili oštećeni zbog procesa digitalizacije.
S obzirom da su javni emiteri vlasnici opreme, sve dok ne bude formiran operater sistema, oni odlučuju ko će biti priključen na MUX. Međutim, čak i kada bi, recimo, odlukom Vijeća ministara ili Regulatorne agencije za komunikacije, javni emiteri bili natjerani da dozvole priključenje zainteresovanih komercijalnih stanica na digitalne predajnike. , javni emiteri opet ne bi dobili ni jednu marku, sve dok ne bude formiran operater sistema.
Kako saznajemo od naših izvora, ako se desi ovakav scenario, ostale javne i komercijalne stanice bi uplaćivale novac na poseban račun i niko ne bi mogao povlačiti ta sredstva dok ne bude formiran operater sistema. Druga mogućnost je da se ostalim javnim i komercijalnim stanicama obračunavaju troškovi korištenja digitalnih predajnika, ali da ne plaćaju nikakvu naknadu dok se ne formira operater sistema. U trenutku njegovog formiranja imali bi obavezu retroaktivnog plaćanja svih dospjelih naknada.
Zbog nepostojanja operatera sistema javni emiteri trpe i druge gubitke. Naime, naknade od radio i TV stanica za korištenje digitalnih predajnika nisu jedini izvor prihoda koje bi operater sistema mogao ostvarivati. Frekventni spektar koji je rezervisan za digitalno emitovanje radio i TV programa može istovremeno služiti i i za prenos podataka, tako da bi operater sistema mogao pružati i naplaćivati različite internetske usluge.
Izvor: Faktor