Na ukrajinskim bojištima, jednostavan čin uključivanja mobitela može izmamiti smrtonosnu kišu sa neba. Artiljerijski radar i daljinski upravljači za bespilotne letjelice također mogu potaknuti vatrene šrapnelske pljuskove.
Ovo je elektronički rat, kritičan, ali uglavnom nevidljiv aspekt ruskog rata protiv Ukrajine. Vojni zapovjednici uglavnom izbjegavaju raspravljati o tome, bojeći se da će ugroziti operacije otkrivanjem tajni.
Tehnologija elektroničkog ratovanja cilja na komunikacije, navigaciju i sisteme navođenja kako bi locirala, zaslijepila i zavarala neprijatelja te usmjerila smrtonosne udarce. Koristi se protiv artiljerije, borbenih aviona, krstarećih projektila, dronova i još mnogo toga. Vojske ga također koriste za zaštitu svojih snaga.
To je područje u kojem se smatralo da Rusija ima jasnu prednost u ratu. Ipak, iz razloga koji nisu posve jasni, njena toliko hvaljena vještina elektroničkog ratovanja jedva se vidjela u ranim fazama rata u haotičnom neuspjehu zauzimanja ukrajinske prijestolnice Kijeva.
Postalo je mnogo veći faktor u žestokim borbama u istočnoj Ukrajini, gdje kraće linije opskrbe koje se lakše odbrane dopuštaju Rusiji da pomakne opremu za elektroničko ratovanje bliže bojnom polju.
“Oni ometaju sve što njihovi sistemi mogu dosegnuti”, rekao je dužnosnik Aerorozvidke, izviđačkog tima ukrajinskih majstora za bespilotne letjelice, koji je govorio pod uvjetom anonimnosti zbog sigurnosnih razloga. “Ne možemo reći da dominiraju, ali nas jako ometaju.”
Ukrajinski obavještajni dužnosnik nazvao je rusku prijetnju “prilično ozbiljnom” kada je riječ o ometanju izviđačkih napora i komunikacije zapovjednika s vojnicima. Rusko ometanje GPS prijemnika na dronovima koje Ukrajina koristi za lociranje neprijatelja i izravnu artiljerijsku vatru posebno je intenzivno “na liniji dodira”, rekao je.
Ukrajina je postigla neke uspjehe u suprotstavljanju naporima ruskog elektroničkog ratovanja. Zarobila je važne dijelove hardvera – značajan obavještajni udar – i uništila najmanje dvije mobilne jedinice za elektroničko ratovanje s više vozila, piše AP.
Njenu vlastitu sposobnost elektroničkog ratovanja teško je procijeniti. Analitičari kažu da se znatno poboljšala od 2014., kada je Rusija zauzela Krim i potaknula separatističku pobunu u istočnoj Ukrajini. Ali postoje zastoji. Prošle sedmice Rusija je tvrdila da je uništila ukrajinski elektronički obavještajni centar u gradu Dnjeprovske na jugoistoku zemlje. Tvrdnja se nije mogla nezavisno potvrditi, a ukrajinski dužnosnici nisu odgovorili na zahtjev za komentar.
Ukrajina je također učinkovito koristila tehnologiju i obavještajne podatke iz Sjedinjenih Država i drugih članica NATO-a. Takve informacije pomogle su Ukrajini da potopi krstaricu Moskva. Saveznički sateliti i nadzorni avioni pomažu s obližnjeg neba, kao i satelitska komunikacijska mreža milijardera Elona Muska Starlink.
Elektronički rat ima tri osnovna elementa: sondu, napad i zaštitu. Prvo, obavještajni podaci se prikupljaju lociranjem neprijateljskih elektroničkih signala. U napadu, ometanje “bijele buke” onemogućuje i degradira neprijateljske sisteme, uključujući radio i mobilne komunikacije, protuzračnu odbranu i topničke radare. Zatim slijedi lažiranje, koje zbunjuje i vara. Kada djeluje, streljivo promašuje svoje ciljeve.
“Operirati na modernom bojnom polju bez podataka je stvarno teško”, rekao je penzionisani pukovnik Laurie Buckhout, bivši načelnik za elektroničko ratovanje američke vojske. Ometanje “može zaslijepiti i zaglušiti avion vrlo brzo i vrlo opasno, pogotovo ako izgubite GPS i radar i ako ste mlaznjak koji leti brzinom od 600 milja na sat.”
Sve to objašnjava tajnost elektroničkog ratovanja.
“To je nevjerovatno povjerljivo područje jer je jako ovisno o razvoju, naprednim tehnologijama gdje se dobici mogu kopirati i izbrisati vrlo brzo”, rekao je James Stidham, stručnjak za komunikacijsku sigurnost konzultant za odjele američke državne i domovinske sigurnosti.
Ukrajina je naučila teške lekcije o elektroničkom ratovanju 2014. i 2015., kada je Rusija njime nadjačala njene snage. Rusi su s neba srušili dronove i onesposobili bojeve glave, prodrli u mreže mobitela radi psiholoških operacija i usmjerili se na ukrajinski oklop.
Jedan ukrajinski oficir rekao je Christianu Broseu, pomoćniku pokojnog američkog senatora Johna McCaina, R-Ariz., kako su ruski info-ratnici prevarili zapovjednika da odgovori na bežični poziv njegove majke. Kada je to učinio, geolocirali su ga usred poziva i ubili ga preciznim raketama, napisao je Brose u knjizi “The Kill Chain”.
SAD je također iskusio rusko elektroničko ratovanje u akciji u Siriji, gdje su protivnici podržali suprotstavljene strane u građanskom ratu. U 2018., šef američkih specijalnih operacija general Raymond Thomas opisao je kako su komunikacije američkih pilota redovito bile “oborene” u Siriji u “najagresivnijem” okruženju elektroničkog ratovanja na planetu. Ruski napredni sistemi dizajnirani su da zaslijepe američke zračne sistema upozorenja i kontrole, ili AWACS, avione – oči i uši zapovjednika bojišnice – kao i krstareće rakete i špijunske satelite.
U trenutnom ratu, elektroničko ratovanje postalo je žestoko poprište sukoba.
Aerorozvidka je modificirala bespilotne letjelice opremljene kamerom kako bi precizno odredila neprijateljske položaje i izbacila minobacače i granate. Hakiranje se također koristi za “trovanje” ili onesposobljavanje neprijateljske elektronike i prikupljanje obavještajnih podataka.
Ukrajinski dužnosnici kažu da su se njihove sposobnosti elektroničkog ratovanja radikalno poboljšale od 2015. One uključuju korištenje šifrirane američke i turske komunikacijske opreme za taktičku prednost. Ukrajina je toliko napredovala da izvozi dio svoje tehnologije.
Rusija se bavi ometanjem GPS-a na područjima od Finske do Crnog mora, rekao je potpukovnik Tyson Wetzel, član zrakoplovstva u Atlantskom vijeću. Zbog toga je jedan regionalni finski prevoznik, Transaviabaltica, morao otkazati letove na jednoj ruti na sedam dana. Rusko ometanje također je poremetilo ukrajinsko televizijsko emitiranje, rekao je Frank Backes, izvršni direktor Kratos Defensea sa sjedištem u Kaliforniji, koji ima satelitske zemaljske stanice u regiji.
Ipak, u ranim danima rata ruska upotreba elektroničkog ratovanja bila je manje učinkovita i opsežna nego što se očekivalo. To je možda doprinijelo neuspjehu da uništi dovoljno radarskih i protuzračnih jedinica kako bi stekla zračnu nadmoć.
Neki analitičari vjeruju da su ruski zapovjednici držali jedinice u strahu da će biti zarobljene. Najmanje dvije su zaplijenjene. Jedna je Krasukha-4, za koji baza podataka američke vojske kaže da je dizajnirana da ometa satelitske signale, kao i nadzorni radar i radarsko vođeno oružje s udaljenosti od više od 160 kilometara. Drugi: napredniji Borisoglebsk-2, koji može ometati sisteme za navođenje dronova i radio-kontrolirane nagazne mine.
Rusija je također možda ograničila upotrebu elektroničkog ratovanja u ranoj fazi sukoba zbog zabrinutosti da loše obučeni ili slabo motivirani tehničari ne bi mogli njime pravilno upravljati.
“Ono što sada saznajemo jest da su ga Rusi na kraju isključili jer je toliko ometao njihovu komunikaciju”, rekao je penzionisani general pukovnik Ben Hodges, bivši zapovjednik američke vojske za Evropu.
Problemi u komunikaciji bili su očiti s mnogim ruskim vojnicima koji su razgovarali na nesigurnim otvorenim radijskim kanalima, koje su stranci lako nadzirali.
Nejasno je koliku prednost ruska elektronička imovina sada može ponuditi. Ukrajinske snage sada su koncentriranije nego na početku rata, što bi im moglo olakšati gađanje.
Mnogo ovisi o tome jesu li ruske bataljonske taktičke grupe “konfigurirane u stvarnosti kao što su na papiru”, rekao je James Rands, iz Jane's vojno-obavještajnog think tanka. Svaka grupa, koja se sastoji od otprilike 1000 vojnika, trebala bi imati jedinicu za elektroničko ratovanje. Pentagon kaže da se u Ukrajini nalazi 110 takvih grupa.
Kremlj također tvrdi da ima više od 1000 malih, svestranih bespilotnih letjelica Orlan-10 koje koristi za izviđanje, ciljanje, ometanje i presretanje mobitela.
Rusija je izgubila oko 50 svojih Orlan-10 u ratu, ali “šta god da su izgubili mogao bi biti mali dio onoga što leti”, rekao je istraživač Samuel Bendett, istraživačkog centra Centra za pomorske analize.
Relativna snaga ukrajinskog UAV-a nije jasna, ali Ukrajinci su prilagodili tehnologije kao što su softverski definirani radio i 3D ispis kako bi ostali pokretljivi.
SAD i Britanija također isporučuju opremu za ometanje, ali nije jasno koliko ona pomaže. Niti jedna država nije ponudila detalje. Sposobnost obje strane da onesposobe dronove druge je ključna za artiljeriju koje izviđaju sada tako odlučno u bitkama.
Muskov Starlink je dokazana prednost. Njegovih više od 2200 satelita u niskoj orbiti pruža širokopojasni internet za više od 150 000 ukrajinskih zemaljskih stanica. Prekid tih veza izazov je za Rusiju. Mnogo je teže ometati satelite u niskoj orbiti nego geostacionarne.
Musk je dobio pohvale Pentagona jer je brzim softverskim popravkom barem privremeno pobijedio rusko ometanje ukrajinskih satelitskih veza. Ali upozorio je Ukrajince da drže te terminale isključenim kad god je to moguće – oni su osjetljivi na geolokaciju – i nedavno je na Twitteru zabrinut zbog udvostručenih napora ruskog uplitanja.
“Siguran sam da su Rusi sada sve pametniji”, rekao je Wetzel, potpukovnik ratnog zrakoplovstva.