Enisa Podgorić iz Odžaka diplomirala je na Univerzitetu u Tuzli na Odsjeku za biologiju, a nakon obavljenog pripravničkog staža posao u struci nije dobila.
„Posla u struci nema ni za lijeka“, kaže Enisa.
Na naše pitanje kako je došla na ideju da radi kao prodavačica, odgovorila nam je:
„ Moj san je raditi s djecom. Zbog toga sam i upisala studij biologije, da budem nastavnik i da svoje vrijeme provodim s djecom. Nažalost, posla u struci nema, što ne znači da sam odustala od tog sna da jednog dana radim kao nastavnik u školi. Nisam osoba koja sjedi kod kuće i čeka posao. Morala sam nešto poduzeti. Otišla sam kod poslodavca, prijavila se i sada radim u trgovini“, kroz osmjeh nam je kazala Enisa.
Za trenutnog poslodavca ima samo riječi hvale. U početku, kada je počela raditi, kaže bilo joj je teško.
„Nije me stid što radim kao prodavačica. Radim pošten posao. U početku jeste bilo teško, ali navikla sam se. Sretna sam što sam stalno u komunikaciji sa ljudima. Trudim se da pružim maksimalno od sebe u ovom poslu i imam korektan odnos sa svojim mušterijama“, dodaje Enisa.
Kroz razgovor navela je da je često posjećuju djeca iz škole kojima je držala časove za vrijeme njenog pripravničkog staža.
„Dođu mi djeca iz škole. Poprave mi dan, ispričamo se i našalimo, pa naprave i poneki selfie sa mnom u trgovini. Nevjerovatni su. Djeca su moja ljubav“, dodaje Enisa.
VLAST NIJE BRIGA ZA MLADE LJUDE
„Svjesna sam toga da nisam ni prva ni posljednja osoba koja radi posao kojim se bave inače osobe sa srednjom stručnom spremom. Ovdje vlast ne vodi brigu o mladim ljudima, jer da vode brigu mnogi ne bi odlazili preko granice u potrazi za poslom“, kazala je Enisa za naš portal.
Iako smo kontaktirali više visokoobrazovanih mladih osoba iz Odžaka koji nisu zaposleni, termin za razgovor nismo dobili. Previše je straha kod mladih osoba da bi nešto rekli protiv vladajućih struktura ili da bi visokorangirani pojedinci mogli bilo šta rečeno shvatiti kao kritiku.
Posljedice bilo čega pogrešno rečenog bi bile itekako vidljive za njihovu porodicu, reklo ih je nekoliko. Sada su sretni i kada je barem jedna osoba u kući zaposlena, a većina ih je počela učiti njemački jezik i pripremati se za put u zemlje s njemačkim govornim područjem. Kažu, ne planiraju se vraćati u BiH.
Prema podacima Agencije za statistiku broj nezaposlenih u BiH iznosi skoro 510 hiljada. Od toga je više od 41 000 vioskoobrazovanih, uključujući doktore nauka i magistre.