Hrvati Posavine moraju biti spremni za nova previranja oko Bosne i Hercegovine

Već duže vremena vode se oko Bosne i Hercegovine zakulisne igre. Tek u tom kontekstu moguće je shvatiti zadnje izjave turskoga predsjednika Erdogana, za vrijeme posjete hrvatske predsjednice Kolinde Istanbulu, o nužnosti preuređenja BiH, o tome kako je vrijeme Daytonskoga sporazuma prošlo.

Erdogan ima pravo. Dayton je velika nepravda, jer je potvrdio ono stanje u Bosni i Hercegovini koje je nastalo protjerivanjem stanovništva. Najbolji dokaz za to je prihvaćanje Republike Srpske, one tvorevine koja je nastala na protjerivanju hrvatskoga i bošnjačkoga stanovništva. Pa ipak ostaje otvoreno pitanje: Zašto Erdogan reagira tek sada? Zašto nije bio protiv Daytona već u samom početku? Otkuda kod Erdogana upravo sada interes za promjenom Daytona? Za neupućene čudno, a za upućenije ništa posebno. Pregovori i dogovori oko preuređenja BiH vode se već duže vremena. Naime, svim ozbiljnijim političarima je jasno da Bosna i Hercegovina ne može opstati u ovakvim okvirima kakve imamo danas. Država triju konstitutivnih naroda ne može opstati na temelju zadovoljenja samo dva naroda, srpskoga i bošnjačkoga. Najvjerojatnije je i bila izvorna ideja Daytona podjela BiH na dva dijela. O tome govori jasno i činjenica da je Federacija BiH trebala ući u konfederaciju s Hrvatskom, čime bi se otvorio i put za jaču suradnju Republike Srpske sa Srbijom. A Hrvati u Federaciji su uz sekularne Bošnjake trebali biti garancija da ne će zaživjeti nikakva muslimanska državica.

Zapadna politika je tu nakaradnu ideju bacila u eter i zdušno podržavala podjelu na dva dijela, iako je čitavo vrijeme govorila o cjelovitost države. Bošnjaci su je prihvatili uvjereni da će kao većinski narod jednoga dana ovladati Federacijom. Istovremeno držali su Srbiju u šahu jačajući bošnjačku samosvijest u Sandžaku. U bilo kojem pokušaju Republike Srpske za ozbiljnim priključenjem Srbiji, došlo bi do nemira i istih tendencija u Sandžaku.

Dakle, dugoročno pobjednici ovakvog Daytonskoga sporazuma trebali su biti Bošnjaci građanskog opredjeljenja. Pa ipak stvari se nisu odvijale onako kako su neki zapadni političari, u strahu os muslimanske državice, zamišljali. Vodeća bošnjačka stranka SDA koja je vjerovala u zajedništvo Bošnjaka do potpunog ovladavanja Bosnom i Hercegovinom se izjalovila. I preveliki je jaz između sekularnih Bošnjaka, zagovarača građanske države BiH, i Bošnjaka vjernika. Dok su jedni sanjali o novoj mini Jugoslaviji, Bošnjaci vjernici su u toj ideji tražili svoje interese.

Nema sumnje da se danas SDA osjeća izigranim. Umjesto da joj građanske stranke sekularnog usmjerenja, u kojima dominiraju Bošnjaci, pomognu u potiskivanju prava Hrvata na određeni definirani prostor unutar BiH, dogodio se neočekivani obrat. Sekularne bošnjačke stranke su krenule svojim putem, slušajući zapadne savjetnike, dajući jasno do znanja najjačoj bošnjačkoj stranci SDA da od muslimanske državice nema ništa.

Naime, za pretpostaviti je kako se ideolozi SDA, poslušnici Erdogana, osjećaju izigranim. Plan o pretvaranju građanske BiH jednoga dana u većinsku bošnjačku muslimansku državicu se pokazuje sve manje ostvarivim. Najbolji dokaz za to jest isključenje SDA iz vlasti u svim dominantnim bošnjačkim kantonima.

O kakvom se šoku radi pokazuju najbolje komentari u određenim medijima o takozvanim bošnjačkim izdajicama. Očito je da su ideolozi u SDA shvatili da bi im se mogao vratiti bumerang. Jer njima građanska, sekularna država ne odgovara previše. Ona je trebala biti samo uvod u potpunu dominaciju Bošnjaka muslimana.

Erdoganov poziv za preuređenjem BiH i upozorenje da Dayton ne funkcionira, govori o njegovom strahu da bi muslimani Bošnjaci mogli ostati kratkih rukava. Jer njega ne zanima građanska BiH nego muslimanska, kao što ga ne zanima sekularna Turska nego islamska.

Naravno da takav stav odgovara Hrvatima, pogotovo u Posavini, jer se napokon pruža prilika za preuređenjem BiH u funkcionalnu državu, u kojoj ne bi bilo Federacije i Republike Srpske, ali bi zasigurno, zbog očuvanja nacionalne samobitnosti, ostale nacionalne županije.

Švicarska bi u tom slučaju mogla biti dobar uzor. Država BiH bi opstala, ali bi se snažno zaštitilo prava naroda, a time i svih građana. Na drugoj strani taj prijedlog je sigurno prihvatljiv i za Srbiju, jer bi se riješila balasta Republike Srpske, te na jedan drugačiji način poradila na očuvanju srpskoga naroda u BiH.

Na koncu priča o pripajanju Republike Srpske Srbiji je utopija. Koridor je presiječe, jer Bošnjaci čine već u Distriktu većinu, pa bi se tako nešto moglo ostvariti samo kroz rat. A taj rat bi oslabljena i ekonomski uništena Srbija izgubila. A u slučaju pronalaženja novog, korektnog preuređenja BiH, Srbija bi mogla samo profitirati i napokon se oslobodite povijesnih zabluda da svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi.

Situacija bi se još i okrenula u korist Srbije i donijela joj pozitivne pomake na europskom putu, pogotovo ukoliko pruže Bošnjacima u Sandžaku ona prava koja bi Srbi dobili u BiH. U svakom slučaju to je nova prilika za stvaranje mira na prostorima Bosne i Hercegovine, a i šire. U tom kontekstu treba promatrati i dolazak Putina u Srbiju, kao i sve učestalije koketiranje Vučića s Erdoganom. Na koncu moglo bi se ponovno dogoditi da Rusi i Turci učine više za mir na Balkanu od jalove zapadne politike, koja je zbog neznanja gurnula u  građanski rat Irak i Siriju.

Zašto je svako novo preuređenje BiH važno za Hrvate, a posebno za one u Posavini. Budući da Republika Srpska ne bi mogla opstati kao teritorijalno povezana cjelina, otvara se mogućnost stvaranja nove Posavske županije koja bi uključivala dijelove Distrikta Brčko, prostor  do pod Gradačac, kao i povezivanje Odžaka preko Bosanskoga Šamca.

Srpska općina u toj županiji, koja bi se prostirala od Lončara do grada Šamca, omogućila bi srpskome narodu određenu autonomiju. Istovremeno Posavska županija bi mogla obuhvatiti i neka područja općina Brod, Modriča i Derventa (Plehan).

Sličan proces bi se odvijao s Hrvatima u Hercegovini i Srednjoj Bosni. Stvaranje nacionalnih županija, s potpunim garantiranjem nacionalnih prava manjinama, uz uvažavanje opstojnosti BiH, bi bio početak pravoga procesa. Upravo je to razlog da Posavci ponovno zbiju redove i ne dopuste da ih se još jedanput izigra kao u Daytonu, u kojem ni Tuđman ni Alija nisu pokazali veliko zanimanje za Hrvate Posavine.

A da se to ne bi dogodilo, nužan je razgovor između svih važnijih čimbenika Hrvata u Posavina, uključujući i one u Hrvatskoj oko grupe Prsten. U svakom slučaju mnogo toga će se u slijedećim mjesecima dogoditi na prostoru BiH i oko BiH što bi za Hrvate u Posavini moglo biti dobro, ali i kobno ukoliko ne otvore širom oči i ne zbiju redove. Jer projekt građanske države koji forsiraju zapadni političari, a koji je trebao ići na štetu hrvatskoga naroda, kako bi se zaustavila islamska državica, doživljava poraz. Razgovori sa svim stranama su potrebni, ali u njima moraju ravnopravno sudjelovati i Hrvati Posavine. Niti jedan ozbiljan razgovor HDZ-a, čitaj Čovića, s Izetbegovićem ili Dodikom, a njih će zasigurno biti, ne bi smio proći bez sudjelovanja Hrvata Posavine.

Koliko to odsustvo i slijepo povjerenje može biti opasno, pokazalo se najbolje u Daytonu, gdje su  upravo Hrvati Posavine izigrani i popljuvani. Istina, jedan Posavac je tamo bio prisutan. Ali nisam siguran, unatoč nekim njegovim izjavama nakon Daytona, da se istinski borio za svoj kraj.

Na koncu po svom ideološkom usmjerenju, bez obzira što danas priča, bio je blizak onima koji bi danas htjeli građansku BiH po uzoru na Jugoslaviju, gdje si mogao biti Hrvat, ali nisi smio reći da doista to i jesi.  Vrijeme je da se Hrvati Posavine uozbilje i ne budu ničiji podanici nego da uzmu svoju sudbinu u svoje ruke.

Dr. fra Luka Marković | e-Posavina.com