Godinama u BiH već traje kampanja sotonizacije hrvatskoga naroda, njegovih političara, novinara i intelektualaca kojoj je krajnji cilj ukinuti status konstitutivnog naroda. Napadi na hrvatski narod u BiH traju praktično od rata i nisu prestali ni u miru.
Pored fizičkih napada na hrvatske povratnike u središnju Bosnu od kojih su mnogi završili tragično, posljednjih 20-ak godina vodi se i sustavna medijska kampanja širenja kroatofobije u BiH. Na krilima tog govora mržnje pravljene su alijansa i platforma, tri puta je nametan Željko Komšić bošnjačkim glasovima za hrvatskoga člana Predsjedništva a sada se najavljuje i konačni obračun s hrvatskim narodom u BiH, odnosno njegovo praktično pretvaranje u nacionalnu manjinu.
Priča je dobila dodatni zamah krajem 2017. godine nakon haške presude „hercegbosanskoj šestorci“ u kojoj je utvrđeno da je tijekom šest mjeseci 1993. godine u tadašnjoj Herceg Bosni postojao udruženi zločinački poduhvat.
Ta presuda je zlonamjerno i svjesno iskorištena od strane bošnjačke političke javnosti da se Hrvatima pokuša nametnuti kolektivna krivica za počinjene zločine tijekom hrvatsko-bošnjačkog rata u BiH.
Tako su hrvatski političari označeni kao „sljedbenici UZP politike“, jednako kao i novinari i intelektualci, a posredno i cijeli hrvatski narod u BiH koji na izborima svoje glasove daje onim političkim strankama koje zagovaraju poštivanje Ustava BiH i Daytonskom mirovnog sporazuma koji jamče ravnopravnost konstitutivnih naroda u BiH.
Sotonizacija i širenje kroatofobije imaju za cilj delegitimirati hrvatske zahtjeve za očuvanjem konstitutivnosti naroda i pretvaranje (F)BiH u unitarni entitet pod bošnjačkom političkom dominacijom.
Ipak, iako su takvi napadi agresivni, brojni i svakodnevni, oni su ipak plitki i površni te ih je moguće pobiti u svega nekoliko rečenica.
Upravo to je učinio odvjetnik Luka Mišetić, koji je pred sudom u Haagu uspješno branio generala Hrvatske vojske Antu Gotovinu.
„Presuda MKSJ-a u slučaju 'Prlić' često se tumači pogrešno. Sud nije zaključio da je uspostava Herceg Bosne UZP niti je utvrdio da je Hrvatska počinila agresiju na BiH. Sud je zaključio da je UZP postojao samo od siječnja do lipnja 1993. godine u Herceg Bosni. Stoga, Sud nije zaključio da je stvaranje Herceg Bosne zločinački pothvat jer je Herceg Bosna osnovana prije nego što je UZP navodno nastao 1993. MKSJ nije kriminalizirao uspostavu trećeg, hrvatskog, entiteta u BiH niti je mogao. On nije bio nadležan donositi takve odluke“, koncizno je pojasnio Mišetić u intervjuu za Večernji list.
Također, u svega nekoliko rečenica je razbio pokušaje da se cijelom hrvatskom narodu u BiH nametne kolektivna krivnja.
„Ne postoji kolektivna krivnja. Hrvatski korpus u BiH odgovoran je, između ostalog, za glasanje za neovisnost BiH u ožujku 1992. i za oslobađanje zapadne Bosne ujesen 1995. preko HVO-a, zajedno s Hrvatskom vojskom i Armijom BiH. Sukladno tome, hrvatski korpus u BiH ne može se smatrati kolektivno krivim jer: 1. presude MKSJ-a utvrđuju osobnu, a ne kolektivnu odgovornost, 2. presuda MKSJ-a u slučaju 'Prlić' nije inkriminirala uspostavu Herceg Bosne i 3. hrvatski korpus bio je presudan i za neovisnost BiH i za njezinu obranu od srpske agresije.“
Naglasio je i kako su jedine osobe koje se mogu smatrati krivima za sudjelovanje u UZP-u one koje je Sud osudio zbog sudjelovanja u UZP-u.
„Ne znam nijednog hrvatskog političara koji je trenutačno aktivan u politici, a za kojeg je Sud utvrdio da je član UZP-a.“
Nije utvrđeno, podsjeća, ni da je Hrvatska počinila agresiju u BiH. Prvo, pojašnjava, MKSJ nije bio nadležan za zločin agresije i nije mogao donijeti takav nalaz. Drugo, Žalbeno vijeće u slučaju “Prlić” jasno je stavilo do znanja da nije donijelo nikakve nalaze u vezi s odgovornošću Hrvatske u BiH.
„Iako je ICTY zaključio da je Hrvatska bila umiješana u međunarodni oružani sukob u BiH, to nije isto što i zaključak da je Hrvatska počinila agresiju. Konačno, Hrvatska nije bila stranka ni u jednom postupku pred MKSJ-om, pa su svi činjenični nalazi koji se tiču Hrvatske neobvezujući jer su do njih došli bez da je Hrvatskoj pružena prilika da iznese svoj stav.“
Mišetić je dao svoj pogled i na Daytonski mirovni sporazum, odnosno njegovo nepoštivanje i pokušaje bošnjačke politike da Hrvate pretvore u nacionalnu manjinu u BiH.
"Daytonski sporazum temelj je poslijeratnog mira u BiH i treba ga poštovati ako se strane ne dogovore da ga izmijene. Podržavam bilo kakav amandman na Daytonski sporazum koji dogovore sve tri strane i mislim da je takav sporazum moguć. Do tada napori da se Hrvate u Bosni i Hercegovini pretvori u etničku manjinu ne samo da krše Daytonski sporazum već će dugoročno naštetiti i bošnjačkim interesima. Pretvaranje Hrvata u etničku manjinu opravdava argument bosanskih Srba da je dugoročni cilj Bošnjaka pretvoriti ne samo Hrvate već i Srbe u etničku manjinu i stoga pruža Srbima izgovor da na kraju proglase neovisnost od BiH. Kao odgovor na eventualnu secesiju bosanskih Srba, Sarajevu će biti teže odgovoriti bez saveza s Hrvatskom, ali Hrvatska će imati malo interesa pomoći Sarajevu ako je Sarajevo maltretiralo bosanskohercegovacke Hrvate i pretvorilo ih u etničku manjinu."
Luka Mišetić rođen je 1970. godine u Chicagu, a porijeklom je iz Ljubuškog. Mišetić je u Hrvatsku prvi put došao 1986. kao 16-godišnjak. Potom je svake druge godine dolazio u posjet rodbini. 1992. diplomirao je političke znanosti na Northwestern Universityu. Potom je 1996. završio trogodišnji poslijediplomski studij prava na Sveučilištu Notre Dame u Indiani i postao odvjetnik. Tada je dobio rektorivu nagradu za izvrsnost na području međunarodnoga prava. Specijalizirao je kazneno i civilno pravo.
Osnovao je svoju odvjetničku kuću i 1999. izabran je među 12 najperspektivnijih mladih odvjetnika u Chicagu u kojem ima 30.000 odvjetnika. Zastupa trgovačke kuće, korporacije, građane u američkim kaznenim i međunarodnim kaznenim predmetima i zatim predmete iz međunarodnoga humanitarnog prava.
J. Gudelj / Dnevnik.ba