Za otcjepljenje: Postroj se!

Nije toliko čak ni tragično što je generalna proba državnog udara uspjela, koliko je tragičan taj manjak političke hrabrosti i pameti koji Dodiku omogućava da radi šta hoće

E, sad su prevršili svaku mjeru. Jučer oko devet Ministarstvo odbrane je saopštilo da su završili istragu i da u, kako to generali kažu, “upotrebi” vojnika Trećeg pješadijskog RS puka Oružanih snaga BiH 8. i 9. januara u Banjoj Luci nije bilo ništa sporno. Pa su se dva sata kasnije “izvinili” zbog “nesmotrenosti u procesu odobravanja saopćenja” i objavili da će istraga ipak biti ozbiljnija od sastanka ministrice odbrane BiH Marine Pendeš i njenih zamjenika sa načelnikom Glavnog štaba, generalom Antom Jelečom i njegovim zamjenicima.

“Ključni menadžment”, kako šefove oslovljavaju pisci saopštenja Ministarstva odbrane BiH u zadnjih sedam dana, toliko se poigrava sa zakonima, naredbama, državom, da je jučerašnje ima/nema istrage samo zadnji detalj koji je i najžešće protivnike Reufa Bajrovića i Emira Suljagića morao svrstati uz njihov zahtjev da se posmjenjuju svi - od Pendeševe i zamjenika joj, potom Jeleča, pa komandnom linijom sve do dežurnog vojnika koji je spustio rampu na kasarni iza “počasnih” pješadinaca koji su otišli da sa trotoara gledaju paradiranje Dodikove policije, vatrogasaca i mažoretkinja.

Ok, Bosna i Hercegovina je izvrnuta država pa nekome to i može biti simpatično. U normalnim državama, naime, vojska paradira, a mažoretkinje sa trotoara mašu zastavicama. Ali toliko bahatog bezakonja i svjesnog rušenja svega - od Ustava BiH, preko Zakona o odbrani, do lanca komandovanja i narušavanja borbene gotovosti, previše je čak i za BiH. A još je gore što su sve uradili ljudi plaćeni da upravo to spriječe.

Civilni komandanti vojske Mladen Ivanić, Dragan Čović i Bakir Izetbegović. Prvi što je nezakonito izveo vojsku, drugi što mu je bilo svejedno, treći što i danas, šest dana nakon generalne probe državnog udara, stoji na poluobećanju da će tražiti istragu. Potom vojno-politički vrh Oružanih snaga. Uzalud sad šef SBB-a Fahrudin Radončić u zahtjev za smjenu svog Seada Jusića kao olakšavajuću okolnost ugrađuje to da je on samo “dobar oficir” koji se potpisivao po naredbi nadređene Pendeševe. Jer, njih dvoje, zajedno sa drugim zamjenikom ministrice Borisom Jerinićem, nisu tu da se igraju hijerarhije i subordinacije, nego da provode politiku odbrane. Za komandovanje su nadležni oficiri - generali Jeleč i njegovi zamjenici Mirko Tepšić i Senad Mašović, pa onda dalje do onog kapetana kojem je Ivanić u Banjoj Luci naredio da “jedinica ostane na lokaciji do daljnjeg”.

I, da ne bude zabune, niko, ali baš niko u tom lancu, koliko god bio “samo dobar oficir”, ne može reći da nije znao: “Učešće bilo kog pripadnika OSBiH u bilo kojem dijelu programa ‘Dana Republike Srpske’ 9. siječnja predstavljalo bi kršenje Zakona o obrani: te osobe bi podlijegale disciplinskim mjerama, uključujući i otpust iz vojne službe. Njihovo učešće bi predstavljalo i kršenje Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH i moglo bi se razmatrati i u kontekstu aneksa 1A tog sporazuma”, napisala je Pendeševoj 5. januara brigadna generalica KoV-a SAD-a, zapovjednica Štaba NATO-a Sarajevo i visoka vojna predstavnica Giselle M. Wilz.

Njena uloga u BiH “uključuje rad sa snagama Evropske unije kako bi se osigurali stabilna i sigurna država i poštivanje Općeg okvirnog sporazuma za mir”. Nisam siguran šta to tačno znači ako se sa Pendeševom bude nastavila dopisivati “i u kontekstu” vojnog aneksa 1A, ali ovih se dana već čuje da je, nakon OHR-a, “i NATO digao ruke od BiH”.

Suma sumarum, suštinski, 8. i 9. januar u Banjoj Luci mogu se posmatrati kao svjesni (ili nesvjesni) državni udar, iako formalno-pravno mnogi tumače da tu nema ništa sporno. Jer, RS je te nedjelje i ponedjeljka slavio svoj dan po novom zakonu koji još niko nije osporio, vojnici su postrojeni bili po pisanim i usmenim naredbama nadležnih u lancu komandovanja od predsjedavajućeg Predsjedništva do kapetana “na lokaciji”.

Međutim, sve to je obična farsa jer, ma koliko niko nije osporio Zakon o Danu RS-a, on izvršava samo formalno i samo dio presude Ustavnog suda BiH; zakoni i pravila Oružanih snaga ismijani su postrojavanjem naoružanih pješadinaca umjesto Počasne jedinice; slava je odslavljena iako je bila “privatna” patrijarha i predsjednika RS-a nevezana za Dan RS-a... U toj igri forme i suštine potpuno su se izgubile stvarne prijetnje za BiH.

A stvarna prijetnja je “glavna težnja RS-a za što bliskiji ili državni okvir sa Srbijom” o kojima, kako to raspjevano reče predsjednik nam susjedne Srbije Tomislav Nikolić, “brat Mile govori otvoreno”, a on razmišlja “da možda može i kao zmija uz drvo čovek da se popne”. Stvarna prijetnja za BiH je referendum o otcjepljenju Republike Srpske koji će, zapisano je u političkoj deklaraciji SNSD-a, Milorad Dodik organizovati početkom naredne godine.

Znamo to: do kraja 2017. SNSD će “pregovarati” sa ostatkom BiH o vraćanju u zapisane dejtonske okvire, pa kad to ne uspije, onda će da otcjepljuje manji bh. entitet. Nikolić danas sa svojim “puzanjem uz drveće” dođe prosto smiješan: to se više uopšte ne krije i manjak iole smislenog domaćeg odgovora na javno obznanjen plan, samo briše svaku nadu da će Dodik ostati na političkim prijetnjama.

Neće. On će, ako ga neko ne zaustavi, taj referendum napraviti tačno onako kako je to i najavio. On će izazivati sve moguće i nemoguće svađe, praviti probleme, zatezati i čekati kraj godine, a onda će izaći i slavodobitno objaviti “nismo uspjeli, referendum u nedjelju”. Dragan Čović će opet otplakati kako se previše svađamo oko nebitnih stvari i na njih trošimo previše energije potrebne za evropski put koji, u njegovoj vizuri, vodi prema trećem entitetu čije će okvire ažurirati ovog 28. januara na sjednici Hrvatskog narodnog sabora. Bakir Izetbegović će nastaviti šutjeti jer o državi, očigledno, nema šta reći, bar dok ne završi profitabilnije poslove tipa prodaje BH Telecoma Turkcelu, ljevica će nastaviti da se “ujedinjuje” sve dok ne dogura do principa jedan čovjek - jedna partija.

Dodika je, kad se malo bolje zamisli, moguće, ustvari, zaustaviti samo udarima iznutra, potpomognutim pametnom podrškom izvana. Recimo, kad Dodik to već traži, umjesto onih četrdesetak vojnika na trotoaru, na paradu mu izvesti kompletan Treći pješadijski RS puk, sve sa teškim naoružanjem i oklopnim vozilima, a da njegov komandant raport u po Banje Luke preda ne samo Ivaniću nego i Izetbegoviću i Čoviću. Pomelo bi to i njega i njegove smrznute speleologe u mimohodu... Ili, kad sutra SDS i zvanično zatraži parlamentarnu raspravu o stanju u pravosuđu, ne skinuti ih s nokta nego se stvarno zakopati u to nešto što se ne sviđa nikome u državi, pa ga zaista reformisati u korist građana, a ne protiv “svojih” političkih protivnika. Samo, za to treba i političke hrabrosti i pameti, čega aktuelna vladajuća postava, dokazali su to već previše puta, nema.

Piše: Saša RUKAVINA

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće