Novi dokazi sugeriraju da su osobe bliske Trumpu umiješane u ogromnu izdaju, odnosno u olakšavanje ruskog osvajanja Evrope
Američki fond blizak predsjedniku Donaldu Trumpu, ruske banke povezane sa Kremljom, trasa gasovoda koja ugrožava rusku energetsku dominaciju nad Evropom, bivši američki glavni tužilac Jeff Sessions, Interpol, nekadašnji Trumpov advokat Michael Cohen te hrvatska kompanija Agrokor. Sve pobrojano su akteri novog teksta kojeg je objavio britanski autor Nafeez Ahmed, osnivač novinarskog istraživačkog projekta Insurge Intelligence, a u kojem se pojašnjava borba za dominaciju u snabdijevanju Evrope energijom.
Energija je, ističe on, oružje i za SAD i za Rusiju, kojim se ove dvije zemlje bore za politički i ekonomski utjecaj. Međutim, novi dokazi sugeriraju da su osobe bliske Trumpu umiješane u ogromnu izdaju: olakšavanje ruskog osvajanja Evrope.
- Ključ za razotkrivanje načina na koji je Trumpova veza sa Rusijom narušila energetsku sigurnost SAD-a i Evrope se ne može naći u Washingtonu ili čak u Moskvi, već u u Hrvatskoj – piše Ahmed.
U tekstu se podsjeća da je Christopher Steele, bivši šef ruskog deska MI6-a, 2016. sastavio obavještajni izvještaj koji, navodno, nudi i dokaze o vezama između Trumpove predsjedničke kampanje i visokih ruskih zvaničnika. U izvještaju se navodi da će Trump, u zamjenu za pomoć u predsjedničkoj kampanji, biti dužan napraviti niz ustupaka Rusiji. Izvještaj također sugerira da se Trumpov bivši savjetnik za vanjske poslove Carter Page u junu 2016. susretao sa visokim zvaničnikom ruske kompanije Rosneft, koji ga je "prisilio" na buduću energetsku saradnju SAD-a i Rusije. U tom kontekstu se u izvještaju ističe mogućnost Trumpove dvostruke igre na Balkanu, čiji bi ishod favorizirao Putinove energetske interese.
Iako se u Trump u javnosti protivio ruskom cjevovodu koji vodi do Njemačke i koji Evropu čini ovisnom o ruskom gasu, njegovi prvi saradnici sarađuju sa kompanijama koje rade na jačanju ruskog energetskog uporišta u Evropi. U centru ovih dešavanja je Hrvatska, koju je, piše autor, Rusija privukla koristeći mamce poput jeftinog novca i jeftinog gasa.
Značaj Hrvatske je, ističe autor, u mogućnosti da utječe na energetsku mapu Evrope. Hrvatska se, navodi, nalazi u središtu mreže potencijalnih novih pravaca prijenosa energenata koji bi, barem u teoriji, mogli dopustiti Evropi da se oslobodi hronične ovisnosti o ruskom gasu.
Nova velika igra
Osnovni koncept je 2007. godine predložila mađarska kompanija MOL. Ideja je bila da se izgradi "novi evropski prijenosni sistem" koji bi povezao sve gasne sisteme centralne i jugoistočne Evrope, od Poljske do Hrvatske. Evropska komisija je pozdravila taj prijedlog.
Od tada, pažnja je usmjerena na ključnu tačku predloženog plinskog koridora: hrvatsku luka Omišalj na otoku Krku, gdje su SAD i EU potaknuli ideju izgradnje novog terminala za tekući prirodni plin (LNG). Zvaničnici SAD-a i EU-a vjeruju da bi ovaj otok mogao biti ključ za sprječavanje energetske ovisnosti Evrope, s potencijalom da Hrvatsku pretvore u glavno regionalno energetsko čvorište i kanal za opskrbu Evrope američkim, katarskim i drugim gasom. Dok su se SAD i EU borile da ožive ovaj projekat, Rusija je pokušavala da ga potkopa i to uz pomoć kompanija povezanih sa Donaldom Trumpom.
U martu 2017. godine je Rusija, tvrdi autor, pronašla svoju najsnažniju ulaznu tačku: najveću hrvatsku kompaniju Agrokor, ogromni konglomerat od 143 kompanije rasprostranjene na cijelom zapadnom Balkanu, koji se našao u ogromnim finansijskim problemima. Kompanija je trebala platiti 7,5 milijardi dolara duga. Sa oko 60.000 zaposlenih i ukupnim prihodima koji iznose 15 posto hrvatskog BDP-a, kolaps kompanije bi pogodio čak pola miliona ljudi, što je dovelo do ekonomskog šoka u cijeloj regiji.
Nakon što je Vlada Republike Hrvatske pritekla u pomoć kako bi spasila kompaniju, dvije ruske banke su postale najveći vlasnici, a dogovor je sklopio američki fond povezan sa Trumpom. U aprilu 2017. godine je Sabor usvojio "Lex Agrokor", koji je omogućio Vladi da intervenira. Otprilike u isto vrijeme naredne godine, procurila je e-mail komunikacija koju je objavio portal Index, a koja je otkrila da su zvaničnici Vlade već prije znali za finansijske poteškoće Agrokora, te da su planirali spašavanje u februaru, oko mjesec dana prije optužbi na račun kompanije za falsificiranje finansijskih izvještaja.
Veći dio te priče je dobro poznat u Hrvatskoj. Manje je poznato da se Ante Ramljak, kojeg je Vlada imenovala za Agrokorovog povjerenika, sastao sedam dana ranije, u martu 2017., sa predstavnicima američkog fonda Knighthead Capital.
Kako kupiti državu
Prema obavještajnom izvještaju za investitore, kojeg je u junu 2018. godine pripremio Bearstone Global, savjetodavna kompanija iz Londona, slijed događaja izazvao je legitimnu sumnju: Da li je Knighthead imao insajderske informacije o odredbama Lex Agrokora, prije nego što je investirao?
Ne samo da su se predstavnici Knightheada sastajali s Ramljakom prije objave da će postati povjerenik s direktnim utjecajem na uvjete spašavanja kompanije, Knightheadov suosnivač Thomas Wagner je, piše u izvještaju Bearstone Globala, čak i javno priznao da su odlučili o ulaganju nakon konsultacija sa Vladom. Godinu dana nakon što je Lex Agrokor usvojen, Knightheadov dogovor doveo je do zapanjujuće pobjede za dvije ruske banke, Sberbanka i VTB Grupe. Dvjema bankama je zajedno predat ogroman udio od 47 posto u Agrokoru, pretvarajući u dug potraživanja od oko 1,7 milijardi dolara.
To nije bila trivijalna pobjeda. Rusija je zapravo "kupila zemlju NATO-a". Sberbank je najveća ruska državna banka, a VTB je druga po veličini. Poznato je da obje posluju kao zastupnici Vladimira Putina i njegove oligarhijske baze moći. S druge strane, obje banke također imaju dokumentirane veze s Donaldom Trumpom, iako su od 2014. godine pod američkim sankcijama.
Od 2017. godinem Trump i Sberbanka imaju istog advokata, Marca Kasowitza. Ali veza seže još od ranije. Direktor Sberbanke Herman Gref je 2013. godine organizirao Trumpov sastanak sa ruskim biznismenima tokom takmičenja Miss Universe u Moskvi. Događaj je sponzorirala Sberbanka. U to vrijeme, Trump je bio u potrazi za kupovinom nekretnina u Moskvi kako bi izgradio novi Trumpov toranj, a Sberbanka je na kraju pristala da finansira oko 70 posto projekta. Trumpov tadašnji lični advokat Michael Cohen priznao je da su razgovori za Trumpov toranj nastavljeni do juna 2016. godine.
U novembru 2015. godine, ruski posrednik povezan sa Kremljom Felix Sater, čija je firma za nekretnine Bayrock Group potpisala ugovor sa Trumpovom kompanijom 2005. godine, obavijestila je Cohena o napretku u realiziranju ugovora o nekretninama. U e-mailu Sater je objasnio da je dogovorio sastanak sa Putinom i jednim od njegovih "najviših saradnika" te da će VTB banka finansirati cijeli projekat.
Veze sa Gazpromom
Američki dokumenti otkrivaju da fond Knighthead, koji je poklonio najveću kompaniju u bivšoj Jugoslaviji ruskim bankama, ima veze s najvišim ešalonima Trumpove administracije preko dva viša zvaničnika: Darisa Meeksa, političkog direktora u Uredu potpredsjednika Mike Pencea, i Andrewa Olmema, specijalnog pomoćnika predsjednika za ekonomsku politiku i zamjenika direktora Nacionalnog ekonomskog vijeća Bijele kuće. Prema zvaničnim dokumentima koji su dostavljeni Predstavničkom domu SAD-a, Meeks i Olmem su dugogodišnji lobisti iz advokatske kancelarije Venable, koji su predstavljali Knighthead Capital u različitim vremenskim periodima, za vrijeme i nakon mandata.
Iako se u izvještajima ne spominje ništa u vezi sa Knightheadovim investicijama u Evropi, dok su radili za Knighthead Meeks i Olmem su radili zajedno sa drugim partnerom Venablea, Williamom Nordwindom. Međutim, oko godinu dana prije nego što je Venable tim počeo da lobira za Knighthead u 2015. godini, Nordwind, koji je u to vrijeme bio dopredsjedavajući Venableove grupe za zakonodavnu i opću politiku, uhvaćen je u tajnom lobiranju za Gazprom, kojeg nije prijavio Kongresu. Od 2010. godine, Venable je angažirala njujorška PR firma Ketchum, zajedno sa partnerskom podružnicom GPlus Europe sa sjedištem u Briselu, da rade za Gazprom, savjetujući kompaniju o energetskoj politici u EU-u. Gazprom, vrijedi napomenuti, izvozi ruski gas u 27 zemalja širom Evrope i bivšeg Sovjetskog Saveza.
Ugovor o lobiranju otkriven je u dokumentaciji Ministarstva pravde SAD-a, koja sadrži pismo iz Veneablea u kojem se Nordwind predstavio kao odgovorni partner zadužen za Gazprom, uz naknadu od 28.000 dolara mjesečno. Poslije žestokog medijskog izveštavanja o toj vezi, Ketchum je 2015. godine prikrio svoje zvanične veze sa Putinom. Ali ta veza nije prekinuta. Tada su iz Ketchuma priznali da još uvijek predstavljaju Rusiju preko svoje moskovske kancelarije te da je isti ugovor s Gazpromom nastavljen preko podružnice GPlus. Gazpromov lobista Nordwind nastavio je upravljati poslovima Knighthead Capitala zajedno s Meeksom i Olmemom. Nakon Trumpove inauguracije, izvještaji otkrivaju da je Nordwind upravljao poslovima, dok su Meeks i Olmem napravili pauzu dok su preuzimali nova radna mjesta u Bijeloj kući.
Službenik Bijele kuće za odnose s javnošću Jude Deere je negirao veze Olmema sa Gazpromom, ali je priznao da je neko iz firme Venable možda radio na pitanjima vezanim sa Gazpromom i Hrvatsku, ali da to nije Olmem. Time je, konstatira autor teksta, priznao da je Bijela kuća znala da lobista Knightheada radi na "pitanjima vezanim za Gazprom i Hrvatsku", uspostavljajući direktnu vezu između Bijele kuće, Venablea i aktivnosti Knightheda u Hrvatskoj. U odgovoru na dodatna pitanja, Deere je demantirao da ima bilo kakve informacije o Olmemovim kolegama u Venableu, bivšem službeniku Bijele kuće Meeksu i bivšem lobisti Gazproma Nordwindu. Ni Knighthead Capital ni njegovi lobisti u advokatskoj kancelariji Venable nisu odgovorili na upite.
Nije iznenađujuće u ovom kontekstu da je krajnji korisnik Agokerovog programa spašavanja, koji je vođen pod vodstvom Knighthead Capitala, zapravo Gazprom. Međutim, prije nego što je Gazprom ušao, bilo mu je potrebno veliko političko i ekonomsko opterećenje, koje je Knighthead pomogao dajući ruskim bankama Sberbanku i VTB-u ogroman udio u Agrokoru.
Godinu dana ranije, ruski ambasador u Zagrebu Anvar Azimov je izjavio da će bilo kakva ruska pomoć Agrokoru biti uvjetovana "saradnjom Hrvatske s Moskvom". S obzirom da je spasio Hrvatsku i širu regiju od finansijske katastrofe, Putin je brzo krenuo u pomoć. U roku od nekoliko mjeseci, Gazprom Export, ruski energetski gigant kojeg je prethodno zastupao Knightheadov lobista William Nordwind, potpisao je desetogodišnji ugovor o snabdijevanju gasom hrvatsku kompaniju PPD. Prema novom ugovoru, Gazprom će Hrvatskoj isporučivati milijardu kubnih metara gasa svake godine od oktobra 2017. do decembra 2027. godine, pokrivajući 70 posto hrvatskog tržišta. Sporazum je eliminirao potrebu Hrvatske za daljnjim uvozom. Time je, također, zadao udarac naporima SAD-a i EU-u u ohrabrivanju Hrvatske da ubrza projekt na Krku, jer više nije bilo potrebno pokrivati neposredne potrebe zemlje za gasom.
Podijeli i vladaj
Jedna od glavnih prepreka projektu Krk je novac. Da bi se ta prepreka uklonila, potrebni su investitori. I oni mogu biti dovedeni samo ako znaju da će plin naći zagarantirane kupce. Sama Hrvatska bila bi glavni kupac plina koji se transportira preko Krka, ali sljedeći veliki potencijalni kupac je Mađarska.
Zatvaranjem prvog potencijalnog kupca gasa sa planirane rute preko Krka, druga strategija Rusije bila je da zatvori narednog. Mesec dana nakon što je Rusija potpisala ugovor o snabdijevanju gasom u Hrvatskoj, Mađarska je objavila da će se obnoviti i ugovor o snabdijevanju sa Gazpromom, koji treba da istekne 2021. godine. Godinu dana kasnije, Mađarska je potvrdila da će Gazprom nastaviti da vrši isporuku gasa toj zemlji i za 2019. i za 2020. godinu.
Treća ruska strategija bila je da se iskoristi tekući spor između nacionalnih energetskih kompanija dviju zemalja. U 2009. godini, mađarska nacionalna naftna kompanija MOL kupila je 49 posto udjela u hrvatskoj državnoj naftnoj kompaniji INA-i. Hrvatska je 2013. pokušavala poništiti ugovor. USKOK je optužio predsjednika MOL-a Zsolta Hernadija da je sklopio ugovor podmićivanjem bivšeg premijera Ive Sanadera. Izdat je nalog Interpola za Hernadijevo hapšenje. Prema Jeremyju Warneru, pomoćniku urednika u Telegrafu, Interpolova potjernica je bila tek nešto više od "prikrivenog pokušaja prisilne prodaje ključnih sredstava ruskom Gazpromu".
U 2014. godini je Gazprom ponudio da otkupi cijeli udio MOL-a u hrvatskoj INA-i. U 2017. godini, Rosneft je pokušao isto. S obzirom da je Hrvatska ignorirala ove ponude, Rusija je pokušala drugu strategiju. Ako ne može pobijediti projekat Krk, može mu se pridružiti – ili još bolje, kontrolirati ga. Ranije prošle godine, Rusija je ponudila da samostalno osigura cijeli proces gradnje krčkog terminala sa investicijama vrijednim nekoliko milijardi, obećavajući daljnje jeftine ruske isporuke plina. To je navelo neke stručnjake da spekuliraju kako zapravo Rusija stoji iza Interpolovog naloga. Generala Aleksandra Prokopčuka, zamjenika direktora Interpola za Evropu, Marina Litvinenko, udovica otrovnog disidenta Aleksandra Litvinenka, opisala je kao bliskog Putinovog saveznika. On je optužen da je u više navrata koristio Interpol za izdavanje potjernica za političkim disidentima koji se protive Putinu. Isto tako, određeni broj izvora iz regiona vjeruje da je američka vlada odigrala ulogu u Interpolovoj potjernici. Jedan hrvatski diplomata iz Brisela je rekao da samo zahtjev USKOK-a nije bio dovoljan da se pokrene Interpolov nalog.
- Samo su Amerikanci imali dovoljno snage da se ta lopta pokrene – kazao je.
Visoki hrvatski službenik za provedbu zakona izjavio je da je "svjestan kako su Amerikanci iskoristili svoj utjecaj da Interpol djeluje kao mehanizam kojim će Hernadi biti izručen".
Ako su ove tvrdnje istinite, Interpolov nalog je, smatra Ahmed, vjerovatno bio rezultat pritiska i Rusije i elemenata Trumpove administracije.
Trumpov tim cilja Hrvatsku
Prošle godine su se pojavili direktni dokazi o zajedničkim interesima Trumpa i Putina, kada je velika američka kompanija, povezana sa Trumpom, dala ponudu Hrvatskoj zasnovanu na prekidu odnosa MOL-a i INA-e. U martu 2018. godine, Vlada Hrvatske je primila pismo od američkog konglomerata Castleton Commodities International (CCI), kojim se iskazuje interes da CCI postane INA-in "strateški partner" kako bi pomogao u otkupu MOL-ovih dionica u ovoj kompaniji.
- CCI bi preuzeo ulogu strateškog investitora i partnera u INA-i, podržavajući hrvatska ministarstva u nizu ključnih sektora - navodi se u pismu CCI-evog Fabrizija Zichichija.
Pismom je ponuđena pomoć u "osiguravanju finansiranja kao investicionog partnera, kao komercijalnog partnera u ugovornim odnosima kao što su prerada sirove nafte i naftnih derivata, trgovina i snabdijevanje finalnih proizvoda, upravljanje rizicima, vođenje investicionih projekata u svim poslovnim aktivnostima i upravljanje ljudskim resursima".
Na prvi pogled, ponuda izgleda kao pokušaj takmičenja sa Rusijom, posebno s obzirom na to da su američki zvaničnici javno izrazili zabrinutost zbog ruskih pokušaja da kupe MOL-ove akcije. Ali pažljivija analiza ukazuje na drugačiju situaciju. Nije bilo sasvim jasno da li će ponuda CCI-ja nužno spriječiti ruske pokušaje. I za razliku od ponuda Gazproma i Rosnefta, pismo nije obavezalo CCI na spremnost za otkup cijelog udjela MOL-a, ili nije odbacilo mogućnost pomaganja drugoj strani, ruskoj ili nekoj trećoj, da otkupi dio udjela. Pismo je čak nagovještavalo posljednju mogućnost tako što je nejasno upućivalo na mogućnost "osiguravanja finansiranja", pored samog ulaganja.
Ono što ostaje jasno su veze CCI-a sa Trumpom i simpatije prema Rusiji. Američki gigant i trgovac energijom bio je dugogodišnji veliki klijent Jayja Claytona, Trumpovog predsjedavajućeg Komisije za vrijednosne papire (SEC). 
Clayton je ranije bio stariji partner u advokatskoj kancelariji Sullivan & Cromwell, gdje je profitirao od rada firme i savjetovao širok spektar kompanija koje posluju s ruskom vladom i ruskim oligarsima. To se odnosilo na više milijardi dolara vrijedne energetske projekte u koje je uključena Rusija, a kojim su kompanije Lukoil i Gazprom izvozile ruski plin u centralnu Aziju kroz konzorcij Kaspijskog naftovoda i za centralnu i jugoistočnu Evropu kroz projekat gasovoda Južni tok. Potonji je uključivao ugovore sa Bugarskom, koje je Putin politički progurao plasiranjem strateških investicija iz VTB-a, banke koja je investirala u Agrokor.
Sama CCI je formirana 2012. godine kada je skupina fondova kupila preduzeće za trgovanje energijom LDH Energy od kompanije Louis Dreyfus Group, koja je u većinskom vlasništvu najbogatije žene u Rusiji Margarite Louis-Dreyfus. Clayton je također bio uključen u taj posao, barem sudeći prema biografiji sa Wall Streeta, koja je izbrisana nakon njegovog imenovanja u SEC.
Kupovina je pomogla da se finansira širenje poljoprivrede grupe Louis Dreyfus. To je jedan od najvećih poljoprivrednih konglomerata u svijetu, koji sarađuje sa različitim ruskim investicionim firmama i regionalnim ruskim vladinim agencijama. Ugovor je ukazao da je bivši izvršni direktor kompanije LDH Energy William C. Reed II pokrenuo novu kompaniju CCI. Reed također ima veze sa Rusijom. Karijeru je započeo kao mlađi trgovac energijom u Enronu, gdje je postao šef trgovine električnom energijom. Prije pada, Enron je odigrao značajnu ulogu u ruskom energetskom napadu na Evropu, potpisavši historijski sporazum s Gazpromom o isporuci plina Rusiji 1993. godine. Time je postavljen put za buduću rastuću ovisnost Evrope o Gazpromu. Pet godina kasnije, Enron je potpisao desetogodišnji "strateški savez" sa ruskim Unificiranim elektroenergetskim sistemima (UES) kako bi identificirao zajedničke projekte u Rusiji, Evropi i Centralnoj Aziji.
Fabrizio Zichichi, koji je potpisao pismo upućeno Hrvatskoj, prethodno je bio dopredsjedavajući naftne industrije u Morgan Stanleyju. Zichichi je prešao u CCI iz Morgan Stanleyja nakon što je otkupljen posao sa prodajom nafte za milijardu dolara. Taj dogovor, kojem je također posredovao Jay Clayton, prošao je samo zato što je prvi izbor propao: Zichichi i njegove kolege su se već dogovorili da prodaju posao ruskoj državnoj naftnoj kompaniji Rosneft. Ugovor Rosnefta je propao samo zato što su američke sankcije uvedene zbog sukoba u Ukrajini.
Dakle, ponuda CCI-a ne samo da je bila usko povezana sa Trumpovim krugom, već je došla od rukovodilaca sa historijom poslovanja sa Rusijom, Gazpromom i Rosnjeftom. Nešto više od mjesec dana nakon što je CCI poslao pismo, američki državni tužilac Jeff Sessions, koji je bio akter istrage o Trumpovim vezama sa Rusijom, posjetio je Hrvatsku. Tu se sastajao sa visokim hrvatskim zvaničnicima, poput predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, premijera Andreja Plenkovića, ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i sekretarom Ministarstva vanjskih poslova Andrejom Metelko-Zgombić. Informacije o sadržaju ovih sastanaka gotovo da ne postoje. Prema saopćenju Ambasade SAD-a u Hrvatskoj, posjeta je organizirana da se "razgovara o bilateralnoj i međunarodnoj primjeni zakona i pravosudnoj saradnji i razgovara o načinima daljeg jačanja odnosa između SAD-a i Hrvatske u bliskoj provedbi zakona". Ministarstvo pravde SAD-a je odbilo ponuditi bilo kakve detalje.
Kasnije te godine, Interpolov nalog za hapšenje MOL-ovog Hernadija, koji je odbačen dvije godine ranije, iznenada je obnovljen u novembru 2018. godine. Nova Interpolova potjernica izdata je nekoliko sedmica nakon što je američki sekretar za energetiku Rick Perry pozvao Mađarsku da riješi svoje probleme s Hrvatskom i podrži projekat plinskog čvorišta na Krku. Ko god da stoji iza Interpolovog naloga, dijelovi Trumpove administracije, Rusija ili oboje, poslužio je da, konstatira Ahmed, oteža ono na šta je Perry ranije pozivao. Trump, s druge strane, nije finansijski podržao projekat Krk, za razliku od Rusije. Postoje jaki razlozi za sumnju da je nalog čak i opravdan. Osnova naloga je odbijena 2014. godine kada je arbitražni sud koji se sastao pod UNCITRAL-om, najvećim organom UN-a za trgovinsko pravo, odbacio hrvatske optužbe protiv Hernadija jer se gotovo u potpunosti oslonio na svjedočenje jednog svjedoka u odsustvu, bez bilo kakvih materijalnih dokaza.
Trag nafte
Ovaj svjedok, od kojeg bi mogla ovisiti buduća energetska mapa Evrope, je hrvatski tajkun Robert Ježić, koji je povezan sa dva ruska oligarha, od kojih jedan ima i veze sa Trumpovim advokatom Michaelom Cohenom. Ježić je glavni svjedok optužbe da je predsjednik MOL-a Zsolt Hernadi podmitio bivšeg premijera Sanadera. 
U vrijeme navodnog uzimanja mita, Ježić je bio šef odbora DIOKI-a, petrohemijske fabrike koja je radila na Krku, ostrvu na kojem je planirana izgradnja novog plinskog terminala. Međutim, jednim iskazom na sudu se kazuje da optužbe Ježića protiv Hernadija kriju njegovu ulogu poslovnog partnera u tajnom ruskom nastojanju da preuzmu kontrolu nad Krkom. To je posvjedočio ruski milijarder Mihail Gutersijev, vlasnik sedme najveće ruske naftne kompanije Russneft.
Gutserijev, koji je na američkoj listi ruskih oligarha sa bliskim vezama sa Putinom, rekao je hrvatskom sudu 2012. godine da je uložio pet miliona eura preko Ježićeve kompanije DIOKI da kupi zemljište u luci Krk. Investicija se poklapa sa ruskom strategijom da naruši ili upravlja projektom na Krku. Na nesreću Rusa, Ježić je jednostavno ukrao investiciju, barem sudeći prema tvrdnjama ruskog oligarha, koje Ježić čvrsto negira. Da bi situacija bila još kompliciranija, iako je Ježiću prije sedam godina sud naložio da vrati pet miliona eura, on to jednostavno nije učinio.
Sam Gutserijev je glavni akter mutnih poslova koji vode direktno Trampu. Prema The Globe and Mailu, najstariji sin oligarha Said Gutserijev kontrolira kiparske kompanije koje posjeduju dionice velike ruske tvornice lokomotiva, projekt koji u cijelosti finansira banka u Kremlju, VneshEkonomBan ili VEB. Uprkos tome što su od 2014. godine pod američkim sankcijama, tadašnji izvršni direktor VEB-a Sergej Gorkov susreo se s Jaredom Kushnerom, Trumpovim zetom i višim savjetnikom, u Trumpovom tornju nakon izbora 2016. godine. Gutserijevi su također vlasnici Hotela National, u kojem je Trump boravio tokom svoje prve posjete Moskvi 1987. godine. Gusseriejeva kompanija Russneft također je ostvarila veliki profit na berzi nakon Trumpove pobjede. Russneft je dijelom u vlasništvu, 33 posto, rudarskog giganta Glencore, koji je u decembru 2016. godine, zajedno s Qatar Investment Authorityjem, kupio 19,5-postotni udio u Rosneftu, uz podršku VTB-a. Taj dogovor se činio usklađenim sa tvrdnjom iz Steeleovog dosjea da je Rosneft ponudio Trampu preko svog savjetnika Cartera Pagea "posredovanje do 19 procenata udjela u Rosneftu" u zamjenu za ublažavanje sankcija prema Rusiji.
Povezanost Ježića s naporima Rusije da kontrolira projekat Krk za vlastite ciljeve dodatno je potkrijepljena 2017. godine. Ježićeva kompanija DIOKI bankrotirala je 2013. godine jer nije mogla isplatiti svoje kredite, a glavni zajmodavac je bila austrijska banka Hypo Alpe Adria. Četiri godine kasnije, kompanija koja se zove Gasfin preuzela je dug koji je prvobitno bio dugovan Hypo banci.
Gasfin je postao vlasnik ključnog područja na Krku gdje će se graditi najavljeni LNG terminal. Kompanija se zalagala za rješenje na kopnu, za razliku od poziva SAD-a i EU-a za izgradnju offshore terminala zbog nemogućnosti dobijanja kontrole nad zemljom. Iako se nalazi u Luksemburgu, Gasfin se smatra kao zastupnik ruskih interesa koji upravlja nizom projekata u Rusiji, uključujući izgradnju velikog infrastrukturnog projekta za Gazprom.
Veza sa Michaelom Cohenom
Sudski spisi i svedočenja dalje potvrđuju da je nestali novac, za kojeg Gutserijev tvrdi da ga je Ježić ukrao od njega, prebačen kroz drugu kompaniju Xenoplast, čiji je Ježić bio akcionar, a čiji je izvršni direktor švicarski advokat Stephan Hurlimann.
Ježić, drugi svjedoci i sam Hurlimann potvrdili su da je nestalih pet miliona eura uplaćeno na račun njegove kompanije Xenoplast. Međutim, Hurlimann, koji je odbio da lično svjedoči na hrvatskim sudovima, imao je još jednu vrlo neobičnu vezu, a to je da Trumpov prijatelj, ruski oligarh, kontrolira kompaniju koja je direktno povezana sa njegovom švicarskom pravnom firmom.
Hurlimann je partner u firmi Wenger & Vieli. Ta dvokatska kancelarija se može pohvaliti poslovanjem sa ruskim klijentima, odnosno oligarsima povezanim sa Putinom, uključujući i kompaniju koja je plaćala Trumpovog advokata Michaela Cohena. Hurlimannov viši partner u Wenger & Vieli je Wolfgang Zurcher, koji je od 2014. godine bio član Upravnog odbora Zublin Grupe u Zurichu, koja je u većinskom vlasništvu ruskog milijardera Viktora Vekselberga. 
Iosif Bakaleynik i Iakov Tesis, dva punomoćnika Vekselberga, predstavnici su najvećeg vlasničkog udjela Lamesa Holdinga (40,7 posto) u Zublinu. Obje kompanije su uključene u Vekselbergovu Renova grupu. Za zastupanje Vekselberga u Zublinu, Bakalejnik, koji nastavlja da savjetuje oligarha, napustio je svoja prethodna radna mjesta kao predsjednik Upravnog odbora Renove i predsjednik Nadzornog odbora Renova US Holdingsa, podružnice Renova grupe. Tesis je još uvijek direktor Renova grupe u Rusiji, a također djeluje i kao ovlašteni predstavnik dioničara GAZEX-a, zajedničkog preduzeća Gazproma i Uncomtecha.
Vekselberg i njegova grupa Renova, koji su pod američkim sankcijama od aprila 2018. godine, imaju veze sa Donaldom Trampom. I Vekselberg i njegov rođak Andrew Intrater sastajali su se sa Trumpovim advokatom Michaelom Cohenom u Trump Toweru, samo 11 dana prije inauguracije u januaru 2017., gdje su razgovarali o poboljšanju američko-ruskih odnosa. Kasnije te godine, podružnica Vekselbergove Renova grupe navodno je izvršila značajne uplate na račun Cohena u ukupnom iznosu od najmanje pola miliona dolara.
Podružnica Columbus Nova opisana je u izvještajima kao podružnica Renova grupe, a Renova internet stranica je navela Columbus Nova kao dio te grupe. 2017. godine izvršni direktor kompanije Columbus Nova je također donirao 250.000 dolara Trumpovom inauguracijskom fondu i 35.000 dolara zajedničkom odboru za prikupljanje sredstava za Trumpov reizbor i Republički nacionalni komitet.
Direktne i indirektne navodne veze Roberta Ježića s ruskim oligarsima, prijateljima Trumpa i Putina, nameću pitanja o njegovom kredibilitetu kao ključnog svjedoka u slučaju koji je godinama narušavao odnose između Mađarske i Hrvatske. On nije bio samo navodni poslovni partner ruskog oligarha koji je vlasnik jedne od najvećih ruskih naftnih kompanija i koji je želio otkupiti zemljište na Krku. Njegove dugove je preuzela kompanija koja blisko sarađuje sa Gazpromom, koji sada kontrolira tu zemlju u suprotnosti sa evropskim interesima, a njegova švicarska advokatska kancelarija ima veze sa sankcioniranim ruskim oligarhom koji je umiješan u angažiranje Trumpovog ličnog advokata nakon što je Trump postao predsjednik. Nije nerazumno pitati se da li ovi međusobno povezani interesi ugrožavaju integritet njegovih tvrdnji.
- Do sada je fokus dogovora Trumpa i Rusije bio na američkim predsjedničkim izborima. Ali ovi podaci ukazuju da je istraga možda previdjela obim saradnje. Sve je više dokaza da je Trumpova veza sa bogatim Rusima, podmazana novcem, pripremila teren za ono što se upravo sada dešava: sofisticirani ruski pokret za konsolidaciju kontrole nad evropskim zalihama gasa. Ljudi i kompanije koji djeluju kao dio Trumpovog kruga nisu samo sistematski povezali ruske interese, već su to učinili na način koji je ojačao pozociju Rusije na Balkanu, oslabio napore u ostvarivanju alternativnih pravaca prijenosa energije i potkopao napore za okončanje hronične ovisnosti Evrope od ruskog gasa, sve u vrijeme kada svijet treba hitno da se oslobodi ovisnosti od fosilnih goriva kako bi spriječio opasne klimatske promjene. Neki bi to mogli smatrati izdajničkim. Trump? On bi vjerovatno rekao da je to samo posao – zaključuje Ahmed.
Izvor: Faktor
