13
Sub, Srp
11 Novi članci

Koliki je značaj probijanja prve linije odbrane ruskih snaga u Ukrajini?

Svjetske Vijesti
Typography
  • Smaller Small Medium Big Bigger
  • Default Helvetica Segoe Georgia Times

Tri mjeseca od početka najveće ofanzive koju je pokrenula u 18-mjesečnoj invaziji Rusije, Ukrajina se sprema za malu, ali značajnu prekretnicu na ratištu u blizini Orihiva, lokacije koju mnogi smatraju ključnom osovinom ofanzive, probijanje Suvorkinovih linija

Krajolik između ukrajinskih sela Robotine i Verbove u južnoj regiji Zaporožja otvoren je i ravan, pravougaone poljoprivredne parcele sada prošarane crnim kraterima od artiljerijskih pogodaka i ožiljcima od gelera na drveću koja pružaju slab zaklon.

U poljima se nižu iskopani rovovi, tuneli, trouglasti betonski blokovi zvani zmajevi zubi i nepregledan broj protivtenkovskih i protivpješadijskih mina.

Ove linije odbrane poznate su pod nazivom “Suvorkinove linije”, trostruke linije odbrane nazvane po ruskom generalu koji je prošle godine naredio njihovu izgradnju kako bi odbio bilo kakav pokušaj Ukrajinaca za proboj i preuzimanje inicijative nad ruskim snagama duž linije fronta dugačke 1.200 kilometara, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Prekretnica na ratištu

Tri mjeseca od početka najveće ofanzive koju je pokrenula u 18-mjesečnoj invaziji Rusije, Ukrajina se sprema za malu, ali značajnu prekretnicu na ratištu u blizini Orihiva, lokacije koju mnogi smatraju ključnom osovinom ofanzive, probijanje Suvorkinovih linija.

Probijanje cijele dužine Suvorkinovih linija izvan Verbove značilo bi preuzimanje sela i širenje džepova kontrole ili isturenog dijela koji su ukrajinske snage osvojile južno od Robotine, koji je zauzet 28. avgusta.

Ovo bi Ukrajincima omogućilo da ugroze ključni autoput koji vodi od Orihiva do Robotine, a da zatim krenu južno prema Tokmaku, čvorištu željeznica i raskrsnici puteva koje je 20 kilometara južnije zaštićeno teškim utvrđenjima.

Ako bi došli do Tokmaka, Ukrajinci bi bili blizu Melitopolja, velikog riječnog grada 50 kilometara južnije, čime bi mogli da kontrolišu autoput duž obale koji koriste Rusi za prevoz ljudstva i zaliha na okupirano poluostrvo Krim.

“Činjenica je da ne samo da je prva linija odbrane ruskih snaga pređena, u tom momentu odvijaju se borbe unutar druge linije”, rekao je Jevgen Diki, bivši oficir ukrajinske vojske u jedinici poznatoj kao bataljon Aidar.

“Ruska komanda zna savršeno dobro šta je sada dovedeno u pitanje”, rekao je on za Current Time, medijski projekat na ruskom jeziku koji vodi RSE zajedno sa Glasom Amerike (VOA). “Zato će bitka za Tokmak biti jako teška. I, u osnovi, sada je pitanje kome će prvom ponestati rezervi. Ukrajinci trpe velike gubitke u ovoj ofanzivi, ali ruski gubici takođe su značajni.”

Rusi povlače rezerviste

“Slažem se sa tezom da se Rusi plaše proboja i nedostatka kontrole u Zaporožju”, rekao je Maciej Korowaj, poljski vojni analitičar i rezervni potpukovnik poljske vojske. “Ukrajina se bori po principu: udari, sagni se, izgladnjuj”, rekao je. “Rusi se boje upravo te ukrajinske taktike i pokušavaju se suprotstaviti.”

U intervjuu za The Guardian objavljenom 2. septembra brigardni general Oleksandr Taranevski, koji komanduje ukrajinskim združenim snagama Tavria grupe, takođe tvrdi da su Ukrajinci probili prvu liniju Suvorkinovih linija pored Robotine.

“Neprijatelj povlači rezerviste, ne samo iz Ukrajine već i iz Rusije. Ali prije ili kasnije Rusima će ponestati najboljih vojnika. To će nam dati poticaj da napadam više i brže”, rekao je Tarnavski. “Pred nama je sve to.”

Izvještaji o napredovanju Ukrajinaca ili položajima na granici proboja, potvrđeni su satelitskim fotografijama i informacijama iz otvorenog koda. Ruski vojni blogeri, od kojih su neki povezani sa vojnim jedinicama ili sigurnosnim agencijama, takođe ukazuju na napredak Ukrajine.

“Neprijatelj pokušava da napadne između Verbove i Novoprokopivke”, rekao je poznati ruski bloger, Jurij Kotenok, u postu objavljenom na Telegramu. “Tamo je ozbiljna situacija. Postoji opasnost od proboja. Rusija tamo šalje rezerviste. Liniju drže visoko otporne jedinice. Nažalost, nema ih dovoljno.”

Nakon mjeseci pregrupisanja i pribavljanja neophodne logistike, Ukrajina je 5. juna skoncentrisala kontraofanzivu na tri lokacije duž ratišta dugog 1.200 kilometara – južno od grada Orihiv, južno od naselja Veljka Novosilka i pored regije Donjeck i grada Bahmuta.

Suvorkinove linije

Ukrajinski napori bili su potaknuti nadama da će kontingenti vozila i oružja koje je dopremio Zapad – oklopni transporteri Bradley koje su dobavljale SAD, tenkovi Leopard i pješadijska vozila Marder iz Njemačke, te haubice Caesar montirane na kamione iz Francuske – pomoći trupama da probiju rusku odbranu.

Međutim, u danima kada je kampanja već krenula, ukrajinske jedinice su se naišle na Suvorkinove linije koje je Rusija mjesecima gradila. Od tada, tempo napredovanja značajno je opao, dok ukrajinske snage ostvaruju spor, mukotrpan napredak, selo po selo. “U prosjeku 700 do 1.200 metara napredovanja na svakih pet dana”, prema jednoj procjeni.

Oko 100 kilometara sjeverno od Orihiva, duž rijeke Mokri Jali, ukrajinskim snagama je bilo potrebno više od tri sedmice da osvoje nekoliko sela južno od Veljke Novosilke. U blizini Orihivke, koja je po nekim izvještajima postala mjesto glavnog udara ukrajinskih snaga, trupe su napredovale sedam kilometara.

Čini se da su 4. i 5. septembra ukrajinske snage probile barem jednu od Surovikinovih linija na zapadnim predgrađima Verbove, prema analitičarima iz Instituta za proučavanje rata sa sjedištem u Washingtonu i drugim istraživačima.

U komentarima za ukrajinsku televiziju, 4. septembra, pukovnik Oleksandr Štupun, glasnogovornik ukrajinske grupe Tavria, rekao je da je druga linija odbrane izvan Verbova bila zastrašujuća, ali ne tako jaka kao prve linije.

Frustracije na Zapadu

Ipak, spor napredak izazvao je frustraciju u nekim zapadnim prijestonicama, ponajviše u Washingtonu, gdje je američka administracija osigurala gotovo 70 milijardi dolara u oružju, opremi i drugoj humanitarnoj pomoći, prema Institutu za svjetsku ekonomiju Kiel, koji je pratio donacije pomoći Ukrajini.

Rusija je nastojala da iskoristi tu frustraciju. Odgovarajući na novinarsko pitanje na konferenciji za medije zajedno s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom 4. septembra, predsjednik Vladimir Putin direktno je proglasio ukrajinsku kampanju neuspješnom. “Što se tiče ukrajinske protivofanzive koja stoji u mjestu: ne stoji; to je neuspjeh”, rekao je Putin.

Međutim, osporavajući Putinovu tvrdnju, izvještaji s početka semptembra da su ruski zapovjednici prerasporedili najmanje jednu glavnu padobransku jedinicu, 76. vazduhoplovno-jurišnu brigadu, koja se bori oko sjeveroistočnog grada Kremina kako bi ojačali snage sjeverno od Tokmaka.

“Ovo, u kombinaciji s nedostatkom koordinisanog i odlučnog odgovora na formiranje ukrajinskog isturenog dijela, čini se da sugeriše značajnu degradaciju ruskog borbenog potencijala u ovom sektoru”, rekao je Konrad Muzjka, analitičar za odbranu sa sjedištem u Poljskoj. Kako stoji u bilješkama njegovog istraživanja: “Kao rezultat toga, moguća su dalja osvajanja Ukrajine.”

“Moskva će najvjerovatnije nastaviti da pokušava da umanji ukrajinske napade u dubinu linija odbrane i smanji njihov borbeni potencijal, prisiljavajući je da se bori za svaki rov do tačke kada Ukrajinci više ne budu mogli izdržati trenutni tempo napada”, rekao je.

Taktika iscrpljivanja

“Preraspoređivanje ruskih rezervnih vazduhoplovno-desantnih jedinica ima za cilj zasićenje linije ratišta”, rekao je vojni analitičar Korowaj. “Ruska vojska je iskoristila sve operativne i strateške rezerve. Ako žele da se spasu, moraju uzeti najbolje jedinice iz drugih pravaca”, rekao je. “Ako intenzitet borbi ostane isti, teoretski će do kraja jeseni ruska vojska morati napustiti položaj Zaporožje-Azov.”

“Ljetna ofanziva se svodi na ravnotežu iscrpljivanja tokom vremena, koja strana ima više rezervi i ko može bolje da upravlja svojom borbenom snagom u dugotrajnom napadu”, napisali su.

Glasnogovornik Bijele kuće John Kirby istaknuo je ukrajinske uspjehe u komentarima novinarima 1. septembra. “Tokom posljednja 72 sata smo primijetili značajan napredak ukrajinskih oružanih snaga. Na južnoj liniji napredovanja koja izlazi iz područja Zaporožja, i oni su postigli određeni uspjeh naspram druge linije ruske obdrane”, rekao je Kirby.

Uprkos mukotrpnom napredovanju, neki stručnjaci su pozvali na strpljenje, i realistična očekivanja od toga šta ukrajinske trupe mogu da postignu, i kada.

“Ukrajinska protiofanziva trenutno neće izbaciti Rusiju, nije da je to iko očekivao. Niti je vjerovatno da će prepoloviti okupiranu teritoriju prije zime, što je možda bio jedan od optimističnijih ciljeva”, napisao je u tekstu za Financial Times, Richard Barrons, bivši britanski general kopnene vojske i bivši komandir štaba britanskih združenih snaga.

“Međutim, pokazalo se kako se ruska vojska može pobijediti. Ne 2023., nego 2024. ili 2025. Stoga se među zapadnim saveznicima u podršci Kijevu ponavlja ‘koliko god treba’.

U izvještaju objavljenom 4. septembra, Royal United Services Instituta, sa sjedištem u Londonu, takođe se tvrdi da su ruske snage poboljšale svoj učinak od prvih sedmica nakon invazije u februaru 2022., kada su ruske trupe pokušale da zauzmu glavni grad Kijev, ali su ih osujetili ukrajinski branioci.

Minirani rovovi mamci

“Takođe je važno prepoznati da se ruske snage bore kompetentnije i s razumnom upornošću u odbrani”, napisali su autori izvještaja Jack Watling i Nick Reynolds.

Osim postavljanja složenih minskih polja koja pokušavaju usmjeriti ukrajinske napade u određene koridore gdje mogu biti na meti topova ili tenkova, ruske snage izgradile su velike rovove, pa čak i podzemne mreže tunela koji se mogu koristiti za rotiranje vojnika i dopremanje opreme i municije.

U nekim slučajevima, izgradili su minirane rovove mamce koji će se detonirati ako ih ukrajinske snage pregaze.

haotičan manevar

Ruske trupe takođe su poboljšale vještine u elektronskom ratovanju, zbunjivanje radara i ometanje bespilotnih letjelica, navođenih raketa i projektila.

Takođe su koristili borbene helikoptere Ka-52 koji iskaču iznad drvoreda, lansiraju snažne protivtenkovske projektile, a zatim se spuštaju na niže visine, što otežava gađanje protivavionskim topovima.

“Međutim, s obzirom na to da je malo vjerovatno da će ova ofanziva donijeti odlučujuće oslobađanje teritorije, i Rusija i Ukrajina sada se suočavaju s pitanjem kako obnoviti borbenu sposobnost za sljedeću rundu borbi, u 2024. i kasnije”, napisali su Watling i Reynolds.

Izvor: fokus.ba