Na nedavno održanom samitu o digitalizaciji u Skoplju govorilo se i o potpunom ukidanju naplate roaminga od krajnjih korisnika unutar zemalja regiona: BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije.
Trenutno, postoji sporazum između ove četiri države prema kojem je ujednačena cijena roaminga između ove četiri zemlje i naredni korak bi trebao biti potpuno ukidanje naplate ove usluge, kako je to već učinjeno među zemljama EU. Odnedavno je i Albanija iskazala spremnost da se priključi ovom regionalnom sporazumu.
Međutim, još uvijek nije poznato kada bi se to trebao i dogoditi, odnosno kada bi takav sporazum trebao biti potpisan i proveden.
- Trenutno se vode pregovori o sklapanju takvog sporazuma. Njega moraju potpisati vlade ove četiri zemlje, odnosno sada već pet država, koji bi, između ostalog definisao i uslove o saobraćaju, odnosno roamingu i nakon toga bi regulatorne agencije za komunikacije bile zadužene da provedu te sporazume – kazao nam je direktor Regulatorne agencije za komunikacije BiH Predrag Kovač, dodavši da bi se u tom slučaju svaki poziv unutar zemalja regiona posmatrao kao domaći saobraćaj.
Jedan od problema u ovoj priči je i tretman Kosova. Naime, Srbija i BiH nisu priznale Kosovo, tako da ova zemlja ne može ravnopravno potpisati sporazum, iako ima dodijeljen međunarodni telefonski kod. Jedno od predloženih rješenja je da telekom operateri sa Kosova potpisuju bilateralne sporazume sa operaterima u ostalim državama zapadnog Balkana.
Sklapanje ovakvog sporazuma bi značilo i da bi operateri morali sklapati međusobne sporazume o međusobnom "poravnanju računa", jer bi oni nastavili pružati usluge roaminga, koje bi naplaćivali jedni od drugih, a ne više od krajnjih korisnika.
Osim toga, bilo je najavljivano da bi spomenutih pet država od 1. jula ove godine trebale pristupiti evropskom sporazumu o ukidanju naplate roaminga, koji je na snazi u zemljama članicama EU. Veliki zagovornik ovoga je bila Bugarska, koja je željela da to prikaže kao uspjeh njenog predsjedavanja EU. Međutim, napomenuo je Kovač, sada je već izvjesno da se to neće dogoditi.
Kao i u slučaju ukidanja naplate usluge roaminga među zemljama regiona, nije poznato kada bi se ova usluga trebala prestati naplaćivati između država EU i zapadnog Balkana, samo se zna da to neće biti navedenog datuma.
- Radi se, između ostalog, i o tome da operateri iz BiH ne bi mogli ispuniti tehničke zahtjeve pristupanja takvom sporazumu. Potrebno je promijeniti sve ponude koje oni u ovom trenutku imaju. Trebali bi unaprijediti svoje mreže, kako bi se takva vrsta odluke mogla primijeniti, jer bi, posebno u vrijeme turističke sezone, imali znatno veći broj korisnika koji koriste njihove mreže. Osim toga, naši operateri su navikli da se velike promjene dešavaju od početka godine, odnosno da se poklapaju sa fiskalnom godinom, kako bi na vrijeme mogli planirati svoje troškove i svoje obaveze – pojasnio je Kovač.
Prilagođavanje poslovanja ukidanju naplate roaminga od krajnjih korisnika za telekom operatere podrazumijeva značajna ulaganja u poboljšanje kvaliteta mreže, odnosno signala koji se nudi korisnicima. Teško je za očekivati da oni tu investiciju vrate u kratkom vremenskom roku.
- Zbog toga postoji opasnost, kako bi izbjegli poslovanje sa gubicima, da povećaju cijene unutar domaćeg saobraćaja, što je neprihvatljivo. Druga mogućnost je da prošire spektar usluga koje nude, te da na taj način vrate novac uložen u razvoj mreže – pojasnio je Kovač.
Treba napomenuti da se ukidanje naplate roaminga odnosi prije svega na razgovor i SMS poruke. Što se tiče interneta, odnosno slanja podataka, u EU je ovo pitanje regulisano tako da kada koristite mrežu drugog operatera, koji nije vaš matični, ne možete koristiti cijelu uslugu. Primjera radi, ako koristiti uslugu koja uključuje 16 GB interneta, kada ste u roamingu možete koristiti samo dio ovog paketa.
Dodatni problem je što unutar EU nije definisana cijena terminacije poziva. Terminacija je situacija kada korisnik jedne mreže zove korisnika druge mreže. U tom slučaju operater pozivaoca treba platiti i određeni iznos za svaku minutu razgovora operateru pozvanog korisnika. Utvrđivanje te cijene je prepušteno tržištu, odnosno direktnim međusobnim pregovorima između operatera. U takvim pregovorima veliki operateri, koji imaju veći broj korisnika su u daleko povoljnijem položaju i nastoje postići što niže cijene, koje onda predstavljaju udar na poslovanje malih operatera.
Ilustracije radi, Njemačka koja ima više od 80 miliona stanovnika ima isti broj operatera, tri, kao i BiH koja ima oko 3,5 miliona žitelja.
Izvor: Faktor
